Dobro došli u restoran Pepica

  DRAGI MOJI KLINCI I KLINCEZE!

Ispričati ću Vam jednu moju obiteljsku priču koju mi je ispričala moja mama Katarina Kolačić. Nakon što se moja mama udala dugo nije mogla imati dijece. Često je sjedila pored prozora i plela kapice i ostalu odjeću za bebe i djecu. Njezina jedina želja bila je postati majka. Tako je spremala odjeću koju je plela u jedan poseban kovčeg. Nadala se da će ipak jednog dana dobiti bebu. I, jedne Božićne večeri dogodilo se čudo. Toga Božića u noći, moju mamu posjetila je dobra vila.

Dobra vila je mojoj mami postala najbolja prijateljica. Svaki dan su se družile iako mama nije na početnu znala vilino ime. Nakon nekog vremena, dobra vila je mojoj mami otkrila svoje ime. Zove se Jozipa. Kazala je mojoj mami da joj došla ispuniti najveću želju. Kada je vila Josipa izgovorila te riječi, mama Katarina je zaplakala od sreće. Vila Josipa rekla je mami da će mama uskoro ostati u drugom stanju i roditi djevojčicu. Jedini uvjet je bio da kada se djevojčica rodi, vila Josipa djevojčici bude kuma.

Ja sam se rodila, a moja mama je sa zadovoljstvom dala Josipi da mene drži na krštenju.. Kada mi je bilo četiri godine kuma Josipa je otišla u Ameriku i otvorila svoj restoran.  Možda sam na nju što se tiće mog talenta. Kuma Josipa me je jučer nazvala i kazala da se vrača živjeti u Zemlju Jagoda i otvara tu restoran, Jako sam sretna, Jako volim kumu svoju. Moja kuma je dobra vila  koja voli kuhinju. U njezinom restoranu praviti ćemo jela za cijelu obitelj. Kuma Josipa ima 29 godina i omiljena joj je zelena boja. Voli djecu te je osmislila kuharicu za malene bebice. Obožavam kumu i od mene je ona dobila nadimak Pepica!