Tko je Dora Martinez?

Dora Martinez inaće živi u Mexico Cityju. ima šest godina i ide u prvi razred Osnovne žkole. Svjetle je kože i ima kratku smeđu kosu, kao i smeđe oči. Još je malena djevojčica, ali bez obzira na svoj dob, jako je inteligentno i ljubazno dijete. Govori i dva strana jezika. španjolski i engleski. Živi u kući sa roditeljima i malim brotom i sestrom koji su blizanci. Bebe su i veoma su medene. Dora jako voli ići u školu. Djevvojčica se u školi često pojavljuje u ružičastoj majici i narančastim kratkim hlačama. Nosi žute čarspice i bijele cipele na čičak s ružičastim obrobom. Obožava žutu narukvicu s plavim cvijetom koji nosi na desnom zapešću Narukvicu je dobila kao poklon za rođendan kada je imala četiri godine. Osim toga. Dora ponekada nosi i male zlatne naužnice koje se rijetko viđaju.

Dora je ljubazna prema svim ljudima i životinjama. Ona se ne uspjeva nikome zamjeriti. U svom razredu, kao iu okolini, svima uvijek voli pomoći. Ona mrzi zlikovce samo kada se čini da je kompromis nemoguć, pa čak ni u tim slučajevima ne pokazuje stvarni bijes. Ona drugima daje priliku da se okušaju u zadacima. Dora cijeni svoju obitelj koju otvoreno voli, iako malo vremena provodi u kući sa njima.

Svoju tradiciju i običaje pokušavaju suptilno i bez prisile prenijeti svima onima koji ne poznaju Dora obožava svog kučnog ljubimca, majmuna  Bootsa , koji joj je postao najbolji prijatelj kada mu je pomogla spasiti njegove crvene čizme da ih ne ukrade lisica  Swiper. 

Kako pripremiti dijete za polazak u vrtić

 9 savjeta za lakše privikavanje djeteta za polazak u vrtić

1. Uskladite navike i ritam djeteta sa ritmom boravka u vrtiću (ranije buđenje, spavanje u određeno vrijeme, obroci...)
2. Šetajte  blizu vrtića i kažite djetetu kako će tamo da ide da se igra sa djecom i kako će tamo da mu bude lijepo... pričajte što će se sve dešavati kad krene u taj vrtić
3. Bitno je i da se prije vrtića druži sa vršnjacima kako bi se lakše uklopilo sa djecom - na taj način će lakše prihvatiti da sa svojim vršnjacima provodi vrjeme svakog dana
4. Vježbajte rastajanje - odvodite dijete češće u posjetu baki, tetki, prijateljima. Postepeno ih privikavajte na razdvajanje - od 15 minuta do nekoliko sati
5. Ne preuveličavajte značaj polaska u vrtić, tretirajte to kao nomalnu star u životu svog djeteta
6. Ne prijetite djetetu vrtićem i ne govorite mu: „Vidjeti ćeš ti kada kreneš u vrtić“ jer odlazak u vrtić nije kazna
7. U vrijeme polaska djeteta u vrtić pokušajte da maknete veće promjene u obiteljskom životu – selidbe, nagle promjene navika, odvikavanje od pelena, dojenja, cucle...
8. Prvih dana odvojite više vremena da budete sa djetetom, jer su ovo dani kada mu je vaše prisustvo dragocjeno
9. Prođite sa detetom proces adaptacije u vrtić. Idealno je ako možete baš vi (mama ili tata) da budete sa djetetom tih dana u vrtić

Koliko dugo traje adaptacija?

Gotovo sva djeca koja tek kreću u vrtić, prvih dana plaču, odbijaju da idu i da se odvoje od roditelja. Vidjeti ćete  da niste jedini kome se dijete  zakačilo za nogu, ne želeći da se rastane od vas.

Period adaptacije može trajati i do dva mjeseca. Međutim, kako vrijeme bude prolazilo dijete će sigurno manje negodovati i plakati. Neka djeca se vrlo brzo naviknu na novonastalu situaciju, pa poslije samo 10 dana bez problema hrle u zagrljaj odgojiteljicama i drugoj djeci.

Ako sa vašim djetetom to nije slučaj, neka vas to ne brine, jer mu vjerojatno treba malo više vremena. Već poslije dva mjeseca , dijete će upoznati odgojitelje, prijatelje, navići će se da tamo jede, spava, igra se i vrtić će mu postati druga kuća. Shvatiti ćete da je to zaista tako kada počne da vam prepričava dogodovštine i spominje imena odgojitelja i prijatelja. Neka djeca čak i više mjeseci ujutro plaču kada idu u vrtić, ali samo dok mama ili tata ne odu, dok se u grupi ponašaju kao i ostali mališani.

Što ako dijete uporno odbija i plače?

Dijete koje uporno plače i odbija da ostane, to čini jer osjeća strah.  Najprije treba da   ga utješite i da mu pokažete da razumijete zašto plače. Budite strpljivi, objasnite mu da mu   se ondje neće ništa loše desiti, da su odgojitelji dobri i da će lijepo da se igra sa djecom.

Ne trudite se da „vještački“ oraspoložite dijete ili ga uvučete u aktivnost kako bi zaboravilo osjećanja. Ne žurite, djetetu je  potrebno vrijeme, ali i ne okljevajte kada treba da ga ostavite u vrtiću. Budite dosljedni, neka dijete vidi da ste ustrajni u namjeri da ga ostavite u vrtiću. Ako osjeti da ste se i vi uznemirili i da se dvoumite da li da ga ostavite ili ne, samo ćete pogoršati situaciju.

Što ako se dijete ni poslije dva mjeseca ne navikne?

Ima slučajeva kada dijete nikako ne može da se navikne na boravak u vrtiću. Sve vrijeme dok je u vrtiću plače, negoduje, odbija da jede, spava i slično. Ukoliko se vaše dijete bude tako ponašalo, o tome će vas obavijestiti odgojitelji  i preporučiti će vam da se obratite pedagogu ili psihologu. Oni će preporučiti mjere koje treba preduzeti u obitelji i vrtiću, da bi se stanje popravilo.

Ako vaše dijete ide u jaslice, moguće je da još uvijek nije spremno za vrtić pa treba razmisliti o alternativnoj varijanti čuvanja sijeteta i pokušati ponovo kasnije. Ipak, svako dijete se lakše ili teže, brže ili sporije, adaptira na vrtić. Koliko god bilo teško na početku, vremenom vrtić za njih postaje pravi mali raj.

Da li će se lakše navići dijete koje je ranije netko čuvao?

Uglavnom se djeca, koja su se i ranije odvajala od roditelja, lakše priviknu na vrtić. Naročito ako je mališan imao pozitivna iskustva, odnosno ako ga je čuvala osoba sa kojom mu je bilo lijepo.

Sijete već zna da mama i tata idu na posao, te da će neko vrijeme provesti bez njih. Također, brže se adaptiraju djeca koja su imala raznovrsna iskustva u druženju sa drugim odraslim osobama i djecom. Ukoliko je mališan imao neki neugodan doživljaj zbog rastanka sa roditeljem, na primer, boravak u bolnici bez roditelja, to može da oteža proces adaptacije.

Ne brinite,

svako dijete se svojim tempom navikne na vrtić,
a tada slijedi velika ljubav prema vrtiću i posebno prema prijateljima.

Sretno maleni prijatelji!

KAKO PRIPREMITI DIJETE ZA PRVI RAZRED?

Roditelji se često muče pitanjima: Hoće li se moje dijete dobro uklopiti? Je li spremno z školu i nove obaveze? Kako mu mogu pomoći? U ovoj kratkoj brošurici nastojat ću Vam prenijeti nekoliko savjeta kako početak Vašeg djeteta može biti što bezbrižniji i uspješniji.

SPREMNOST ZA ŠKOLU

Spremnost za školu nije jedna izdvojena vještina, već kombinacija raznih vještina koje pridonose školskom uspjehu, a uključuju: dobro tjelesno zdravlje, socijalnu i emocionalnu zrelost, jezične i komunikacijske vještine, sposobnost rješavanja problema i kreativnog razmišljanja te općenito poznavanje svijeta u kojem dijete živi.

Uvijek je važno podsjetiti se da se djeca različito razvijaju i da svako dijete ima svoje jače i slabije strane. Ukoliko ovo čitate kao roditelj našeg budućeg prvašića to znači da je stručna služba škole procijenila da je Vaše dijete spremno za školu, usvajanje novih znanja i vještina. Međutim, Vi imate veliki utjecaj na to u kolikoj mjeri će Vaše dijete razviti svoje sposobnosti i potencijale. Jako je važna Vaša neprestana i otvorena suradnja s učiteljicom, kao i sa stručnom službom škole. 

Zajedničkim usmjeravanjem prema istom cilju (iskorištavanjem mogućnosti Vašeg djeteta) možemo zaista puno napraviti te prije i efikasnije otkloniti potencijalne poteškoće koje nam se eventualno nađu na putu k ostvarenju tog cilja. Konačno, pobrinite se da učiteljica i stručna služba škole dobiju sve važne informacije o Vašem djetetu koje mogu pomoći boljem razumijevanju djetetovog ponašanja i eventualnih teškoća.

POLAZAK U ŠKOLU – RAZDOBLJE VELIKIH PROMJENA

Budući da  proces   odrastaanja i sazrijevanja uključuje stalnu promjenu, postoje gubici koji se događaju pri prijelazu iz jedne razvojne faze u drugu. Odvajanje od vrtićkih prijatelja, kao irastanak od omiljene odgojiteljice iz vrtića, predstavlja jedan takav gubitak izazvan prirodnimprocesom odrastanja. Nije moguće postati „školarcem“, a da prije toga dijete ne izgubi sigurnost vrtića i prijateljstva koja je izgradilo u tom okruženju. Iako je polazak u školu kod većine djece i roditelja popraćen osjećajem uzbuđenja i veselja, važno je razgovarati s djetetom i o promjenama koje će se dogoditi, što sve gubi odlaskom iz vrtića. Važno je pomoći djetetu da nađe način kako se oprostiti od prijatelja, posebno onih koje možda neće viđati u školi ili u susjedstvu.

RAZVIJAJTE POZITIVNU, ALI REALNU, SLIKU O ŠKOLi

Djeca najčešće uče po modelu (oponašajući ponašanje drugih ljudi). Najvažniji modeli pokojima djeca uče ste Vi. Djeca roditelja koji, primjerice, vode brigu o sebi, redovito se bavetjelesnim aktivnostima, iskazuju poštovanje prema ljudima, suosjećaju s drugima, najvjerojatnije će usvojiti i težiti sličnim vrijednostima. Stav koji Vi imate o školi, izgradit će i oblikovati djetetov stav o školi. Pokažite i vi entuzijazam prema učenju, stvaranju, školi… Pohvalite dijete, pokažite ponos, ohrabrite njegovu znatiželju. Razvijajte pozitivnu sliku o školi još dok dijete ide u vrtić. Roditelji ne bi smjeli koristiti izraz "škola" kao zastrašivanje ili kaznu (npr. "Za kaznu ću te poslati u školu, tamo ćeš morati puno raditi!" ili "Vidjet ćeš ti kad kreneš u školu, tamo više nema igračaka i slatkiša!“ ili „Kada kreneš u školu, nećeš više imati toliko vremena za igru“ili pak „Vidjet ćeš ti kako ćeš u školi morati slušati učitelja/icu“). Takvim i sličnim rečenicama poslane su djeci poruke kako je škola neko strašno mjesto pa djeca vrlo lako mogu razviti negativne stavove ili čak strah od škole.

Treba pokušati svaki pozitivan primjer iz škole, koju pohađa djetetova starija sestra ili susjed ili čak svoje iskustvo iz mladosti, podijeliti s djetetom tako da mu se dočaraju raznolikosti i zanimljivosti koje ga očekuju u školskoj okolini. No jednako tako bitno je djetetu dočarati i objasniti razliku između vrtića i škole. Dijete treba znati da ga u školi očekuje puno manje igre, spavanja, a puno više rada, obveza i odgovornosti. Roditelji često svojim ponašanjem djecu još više uznemire, što djeca mogu negativno pripisati školi i tako steći negativan stav o školi. Razgovarajte s djetetom o školi, izrazite uzbuđenje i veselje zbog polaska u školu, pričajte o zanimljivim stvarima koje će naučiti u školi. Djeca vole ponavljati stvari, pa im  pružite puno prilike za to i budite strpljivi. Ponavljanje uči djecu da je moguće nešto novo naučiti i uvježbati, čak i kad se činilo teškim u početku.

TREBA LI MOJE DIJETE ZNATI ČITATI I PISATI PRIJE POLASKA U ŠKOLU?

U konačnici, osobine koje su požeeljne kod djeteta kad kreče u školu su:

Djetetu, koje posjeduje većinu navedenih osobina period prilagodbe će biti lakši budući da dijete dolazi u novo, formalno okruženje koje od njega zahtijeva mnogo novih i različitih stvari u odnosu na ono u kojem je do sada boravio (nova pravila ponašanja, sjedenje na jednom mjestu duže vrijeme, praćenje aktivnosti do kraja, svakodnevno procjenjivanje  sposobnosti učenja i izvršavanja zadataka).

Djeca vole organizaciju i red, koliko god nam se ponekad čini da biježe od toga. Red i organiziranost im daje osjećaj sigurnosti te lakše usvajaju radne navike. Potičite svoje dijete da uči na istom mjestu. Također, poželjno je da radna površina i prostor tijekom pisanja zadaće i učenja nemaju puno sadržaja i igračaka koje će odvlačiti djetetovu pažnju. Poželjno je privikavati dijete na sjedeći rad nudeći mu i uvodeći aktivnosti i sadržaje koji su mirniji i odvijaju se u sjedećem položaju. Navikavajte dijete na rad na papiru kroz crtanje, bojanke, čitanje priča i slične aktivnosti.

Kako će raditi virtualna učonica?

Bok, ja sam Dora!

Ovo je moja obiteljska fotografija. Na njoj su sa mnom moja mama Heleena i mali  braco  Guillermo i mala seka Isabella. I moj najdraži majmunčić Boots. Ja imam šest godina i ove sam godine krenula u prvi razred Osnovne škole. Kada sam bila 4 godine. obožavala sam bejzbol. Sada obožavam trenirati nogomet. Uz sport volim glazbu i putovanja. Inače sviram drvenu  frulu. 

Ja sam kći istraživača Džungle. Moj tata zove se Cole. Jednog dana i ja ću također poput njega istraživati Džungle i čitav svijet. Na samom početku školske godine, moja učiteljica Paulina vodila je cijeli moj 1 b razred na ekskurziju. Pošto sam velika obožavateljica putovanja, na izletu sam bila i ja. Sa sobom sam povela  svog majmunčića. Išli smo vlakom u grad pod nazivom Grad Sitnih Bobica. Tamo mi je bilo prekrasno i taj grad mi je jedan od najljepših gradova na svijetu.

U Gradu Sitnih Bobica sam se odlično zabavila. Vidjela sam puno lijepih znamenitosti, rijeka i planina. U Gradu Sitnih Bobica najviša i najljepša  planina se zove Šlag planina. Grad se proteže na devet  rijeka. Kada smo došli u grad, upoznala sam jednu  predivnu djevojčicu. Ima 10 godina  I ime joj je Jagoda Kolačić.  Jagoda je vrlo simpatična. Ona je djevojčica koja je ponosna na svoj grad. Rekla mi je kako želi da u njezinom gradu bude što više sadržaja  za djecu. između ostaloga, ona želi da svoj djeci u gradu bude dostupno obrazovanje.

Bilo mi je drago ćuti to od Jagode. Tako sam otišla kući i prenijela svojoj majci sve želje malene Jagode. Bila  sam svjesna da moja majka može ispuniti Jagodine želje. Cijela moja obitelj i ja smo se odlučili doseliti u Grad Sitnih Bobica i  napraviti obrazovni centar za djecu. Doselili smo se u Grad Sitnih Bobica i počeli graditi vrtić. . Jagoda i ja ubrzo smo postale najbolje prijateljice i radimo kao jedan savršeni Team!!!

 Da biste i Vi postali učenici u našoj školi i pristupili našoj virtualnoj učionici morati ćete  se odseliti u Grad velike jabuke i priključiti se  u  Google Classroom Jedan klik vodi Vas do Grada Velike Jabuke. Sve detalje o ovoj usluzi saznajte uskoro na stranicama naše  osnovne škole!