Povijest našeg virtualnog vrtića ''Maza''

Helena i Cole Martinez upoznali su se 1974. godine u Madridu na sam dan Valentinova Ona je tada bila na prvoj godini Pedagoškog Fakulteta. Od uvijek je sanjala baviti se djecom. Osim djece, Helena jako voli i životinje. Imala je psiča za kojeg je bila jako vezana. Zvao se Dipsi. Dipsi je bio mali smeđi pas Pekinezer. Helena je svuda sa sobom vodila svog malog Dipsija. No jednog dana maleni Dipsi nesretno pogine. Helena je tada bila neutješna. Nije joj pomagalo ni Coleovo cvijeće koje joj je on svakodnevno donosio, Tuga za Dipsijem bila je prevelika.
Dvije godine poslije Dipsijeva odlaska, Helena I Cole se vjenčaju. Vjenčanje se održalo na sam Badnjak 24. Prosinca 1977. godine. Kao svadbeni dar, Cole je Heleni kupio psa. Bilo je to žensko štene Engleskog kocker španijela.
U domu Martinezovih toga dana ispod Božićnog drvca bilo je mnogo lijepih velikih darova. No Helena nije znala što se sve krije ispod ukrašenog drvca. Kada je odmotala jednu kutiju. osjetila jda se u kutiji nešto meškolji. Otvorila je poklopac kutije, a unutra je bilo pravo malo čupavo klupku. Crnih okica, tamno smeđih ušiju i narančastih šapica. Kada je Helena ugledala psića, vrisnula je i od sreće zaplakala. Crvena mašnica na glavici psiča otkrila je Heleni da je psić žensko

Uzevši psića u ruke, Helena je odmah dobila sjaj u očima te je ponovno bila sretna i puna života. Psić je bio bez imena. Helena je sama birala ime psiću i dala mu upravo onakvo zaslužuje. Helena je psiću nadjenula ime Maza!
Maza je jako voljela Helenu. Bila je njezin mazuljak u pravom smislu te riječi. Maza je sa Helenom išla u šetnju, spavala sa njom u istom krevetu, odrađivala treninge i sudjelovala na psećim izložbama. Kada ja Maza navršila 5 godine, Helena je doznala da je ona trudna. Maza nije dobro prihvatila vijesti o Heleninoj trudnoći. Maza postane utučena i izbjegava Helenu. Nakon devet mjeseci, Helena rudi djevojčicu Doru. Maza sve više pokazuje ljubomoru prema bebi Dori i pobjegne od kuće. Bježi jer pomisli kako više nije voljena i kako je Mala Dora zauzela njezino mjesto u Heleninom životu.
Kada je Maza pobjegla od kuće, Helena je nju tražila danima. Ono zbog čega je Maza pobjegla uopće nije tako kao što je sama Maza pomislila. Dora i Maza su Heleni najvažnije u životu. Ni jedna od njih dvije nije izggubila mjestu u Heleninom životu i srcu. Helena obožava i Doru i Mazu jednako. Kada je bila u bijegu, Maza je upoznala svog četveronožnog prijatelja. Zove se Lunjo. Lunju je pas lutalica sive boje. Maza je Lunji ispričala svoju priču i on joj je objasnio kako je ona sve krivo shvatila. Ako netko dovede novu osobu u život, ne znači to da će stare osobe u nečijem životu biti zaboravljene. Stare osobe i dalje su važne i vole se jednako kao i nove osobe. Maza je tada shvatila da je Helena i dalje voli, kao i to da se ljubav mora dijeliti sa drugima. Maza se sretno vratila kući u zagrljaj svojoj Heleni.
Kada se Maza vratila kući, odmah sa vrata dotrčala je u Dorinu sobu i popela se šapicama na Dorin krevetić. Zapjevala joj pjesmicu i Dora je veselo zaspala. Maza je sa sobom kući dovela i Lunju, Ona nije htjela da Lunjo luta hladnim ulicama. Maza i Lunjo su se zaljubili i dobili male psiče. Maza je postala majka, naučila je kako se dijeli ljubav. Što je najvažnije, shvatila da je i ona svakome važna.
Cijela obitelj živjela je sretno. Helena je uz malo dijete završila fakultet. Nakon toga, Dora je narasla veća i svi su se preselili u Grad Sitnih Bobica. Helena u Gradu Sitnih Bobica započinje svoju karijeru. Postala je odgojiteljica. I u čast svoje male Maze, otvorila je vrtić istoimenog naziva. Vrtić Maza Grad Sitnih Bobica.
